Colin Chapman je osnovao Lotus Engineering 1952. godine i imao je gotovo trenutan uspeh sa svojim MK8 supersportskim automobilom.

| Puno ime: | Team Lotus |
| Osnivač: | Colin Chapman |
| FORMULA 1 | |
| Prva trka: | 1958. VN Monaka |
| Poslednja trka: | 1994. VN Australije |
| Broj trka: | 491 |
| Broj pobeda: | 73 |
| Konstruktorskih titula: | 7 ('63, '65, '68, '70, '72, '73, '78) |
| Vozačkih titula: | 6 ('63, '65, '68, '70, '72, '78) |
Nova pravila Formuli 2 su navela nekoliko britanskih organizacija da se priključe tom takmičenju. Mnogi timovi su se priključili takmičenju sa sportskim automobilima 1956., a Lotus je učestvovao sa velikim brojem svojih Lotus 11-ca, na čelu sa Team Lotusom koje su vozili Colin Chapman, Cliff Allison i Reg Bricknell. Lotusovi automobili su se ponašali dobro, ali Cooper koji je dizajnirao automobil specijalno za Formulu 2 je dominirao tokom sezone osvojivši većinu trka sa Roy Salvadorijem. Chapman je pobedio samo na jednoj trci i to na Brands Hatchu.
Sledeće godine se pojavio Lotus 12. Nije bilo pobeda i Cooper ponovo dominira takmičenjem.
Pošto su Coventry Climax motori 1958. godine bili povećani na 2.2 litra, Chapman odlučuje da se priključi Formuli 1 sa dva Lotus 12 bolida na VN Monaka sa Graham Hillom i Cliff Allisonom. Chapman je kasnije te godine Lotus 12, zamenio sa Lotus 16-om. Oni i dalje nisu bili konkurentni u odnosu na 2.5 litarske motore ostalih timova.
![]() |
![]() |
| 1956. Chapman u Lotus MK8 | 1958. Allison u Lotus 12 na VN Monaka |
1959. godine kada je Climax povećao kubikažu na 2.5 litara, Chapman je nastavio sa takmičenjem u Formuli 1, ali sa motorom postavljenim napred što je uzrokovalo slabi rezultatima te godine. 1960. godine Lotus predstavlja Lotus 18, bolid sa motorom pozicioniranim iza vozača. Kompanija se proširila do te mere da su se preselili u nove prostorije u Cheshuntu.
Prva Lotusova pobeda došla je u Monaku na kojoj je pobedio Striling Moss, ali za Rob Walker Racing, tim koji je koristio Lotusove bolide. Prva pobeda za Team Lotus je bila 1961. godine kada je Innes Ireland pobedio na VN Amerike.
Bilo je i drugih uspeha tih godina u Formuli 2 i Formuli Junior. Posao u auto-industriji je napredovao sa Lotus Sevenom, Lotus Eliteom i Lotus Elanom 1962. godine, kao i sa Lotus Cortinom 1963. godine.
![]() |
![]() |
| 1960. Striling Moss u Lotusu na VN Nemačke | 1962. Jim Clark na VN Belgije |
Uspeh na stazi je bio veoma važan deo Chapmanove strategije i 1963. godine Jim Clark sa Lotus 25-om ostvaruje sedam pobeda u sezoni i postaje svetski šampion Formule 1. 1964. godine titula je bila na dohvat ruke, ali na zadnjoj trci u Meksiku Clark i Lotus su zadesili problemi i titula odlazi u ruke Surteesa i Ferrarija. Međutim 1965. godine Clark dominira šampionatom i sa šest pobeda ponovo osvaja prvenstvo. 1966. godine u Formulu 1 dolaze trolitarski motori, Chapman bira BRM motore, što se kasnije ispostavilo da je bila velika greška. Ali naredne godine prelazak na Cosworth DFV je vratio tim i pobedničke vode. 1968. godine sa Lotus 49 Graham Hill postaje šampion, 1970. godine to čini Jochen Rindt sa Lotus 72, dok Emerson Fittipaldi 1972. osvaja prvenstvo takođe sa Lotusom.
Kompanija se 1966. godine ponovo seli ovoga puta u Norfolk.
Mnogi Chapmanovi uspesi su došli zahvaljujući inovacijama. Lotus 25 je bio prvi Formula 1 bolid koji je imao monocoque šasiju, a Lotus 72 je izazvao revoluciju u aerodinamici. Chapman je kao šef tima bio inovator, jer je prvi uveo sponzorstvo u Formulu 1 na VN Monaka 1968. godine.
![]() |
![]() |
| 1966. P. Arundell na treningu u Belgiji | 1970. Jochen Rindt na VN Monaka |
Sredinom 70-ih, Lotusovi inžinjeri su počeli da istražuju područje aerodinamike, a Lotus 79 iz 1978. godine je bio veoma uspešan na tom polju, i sa Mario Andrettijem uspevaju da osvoje prvenstvo. Chapman je počeo rad na razvoju aktivnog vešanja 1984. godine, a te godine umire od posledica srčanog udara, sa samo 54 godine.
To je verovatno bila sreća u nesreći jer je na taj način izbegao skandal koji je kasnije otkriven, a ticao se saradnje Lotusa sa Delorean automobilskom kompanijom. Sudije su kasnije izjavile da je kojim slučajem Chapman živ bio bi poslat u zatvor na deset godina zbog "masovne prevare".
Posle Chapmanove smrti tim preuzima Peter Warr, ali Lotus-Renault 93T nije imao uspeha. Sredinom godine angažovan je francuski dizajner Gerard Ducarouge koji je za samo pet nedelja sagradio novi 94T bolid. Prelaskom na Goodyear gume 1984. godine tim sezonu završava na trećem mestu u plasmanu konstruktora. Na kraju godine Nigel Mansell napušta tim, a na njegovo mesto dolazi mlada nada Ayrton Senna.
![]() |
![]() |
| 1970. Ronnie Peterson u Lotus 78 bolidu | 1984. de Angelis u Lotus 95T bolidu |
Lotus Renault 97T je imao solidne rezultate sa de Angelisovom pobedom na Imoli i Senninim pobedama u Portugalu i Belgiji. Senna je uspeo da ostvari osam pol-pozicija, ali samo dve pobede u Španiji i Detroitu 1986. godine. Krajem godine Lotus je izgubio podršku JPC, a Camel postaje novi sponzor tima. Sennina trkačka veština privukla je pažnju Honda Motor Company, dogovor o snadbevanju motorima sa Lotusom je potpisan kada je Lotus prihvatio da Satur Nakajima postane drugi vozač tima. 1987. godine dizajniran od strane Ducarougea, Lotus 99T je imao aktivno vešanje, ali Senna je uspeo samo dva puta da slavi u Monaku i Detroitu. Brazilac naredne godine prelazi u McLaren, a na njegovo mesto dolazi Nelson Piquet iz Williamsa.
Lotus-Honda 100T 1988. nije imao uspeha i Ducarouge sredinom sezone napušta tim i vraća se u Francusku, Lotus odlučuje da ga zameni sa Frank Dernieom. Sa pravilima za 1989. godinu Lotus gubi podršku Honde i prelazi na Judd V8 motore. Sredinom godine Peter Warr napušta tim, a na njegovo mesto dolazi Rupert Manwaring. Na kraju sezone Piquet odlazi u Benetton, a Nakajima u Tyrrell.
![]() |
![]() |
| 1986. Senna u Lotusu na VN Belgije | 1989. Satur Nakajima na VN Australije |
1990. godine Lotus prelazi na Lamborghinijeve V12 motore, a za tim potpisuju Derek Warwick i Martin Donnelly. Lotus 102 te godine nije imao uspeha, a Donnelly je skoro poginuo u incidentu na Jerezu. Na kraju sezone Camel prestaje da sponzoriše tim.
Bivši zaposleni Lotusa, Peter Collins i Peter Wright, odlučuju da preuzmu Team Lotus od Chapmanove porodice, i u decembru je lansiran novi Team Lotus za 1991. godinu sa vozačkom postavom koju su činili Mika Hakkinen i Julian Bailey. Bailey je ubrzo zamenjen sa Johnny Herbertom, a tim je postigao dogovor da 1992. godine koristi Fordov V8 motor. Finansijski problemi su uticali na performanse tima, ali Hakkinen uspeva da osvoji 11 poena, a tim godinu završava kao petoplasirani u plasmanu. 1993. godine Hakkinen prelazi u McLaren, a na njegovo mesto dolazi Alex Zanardi. Nakon sudara na VN Belgije, Zanardi je zamenjen sa Pedrom Lamyem. Tim te sezone osvaja 12 poena i završava na šestom mestu.
![]() |
![]() |
| 1991. Lotus 102B | 1993. Lotus 107B na stazi Brands Hatch |
1994. godine dugovi su sve više rasli i tim nije uspeo da razvije Lotus 107, koji je bio dizajniran od strane Chris Marphya. Lotus prelazi na Mugen Honda motore. Herbert i Lamy se se te godine mučili sa starim bolidima. Portugalski vozač je zadobio povredu tokom testiranja na Silverstoneu i Zanardi se vraća u tim. Da bi tim preživeo odlučuje se na plaćenog vozača Philippea Adamsa koji debituje za tim na VN Belgije. U Monzi Zanardi se vraća u tim i vozi novi Lotus 109 bolid. Hubert se kvalifikuje kao četvrti, ali u prvoj krivini dolazi do sudara sa Eddie Itvineom u Jordanu. Narednog dana tim je podneo zahtev za zaštitu od poverilaca. Tom Walkinshaw otkupljuje Johnny Herbertov ugovor i preseljava ga u Ligier, a kasnije u Benetton.
U oktobru tim je prodat David Hantu, bratu Jamesa Hunta. Mika Salo je angažovan da zameni Herberta. U decembru 1994. godine razvoj novog bolida je zaustavljen i osoblje je otpušteno. U februaru 1995. godine Hunt najavljuje savez sa Pacific Grand Prix Ltd i istoriji Team Lotusa je došao kraj.
![]() |
![]() |
| 1993. Zanardi u Lotus 109 bolidu na VN Britanije | 2010. Lotus Racing |
U septembru 2009. godine pojavili su se planovi malezijske vlade da vrati ime Lotus u Formulu 1. Lotus Group se nalazi u vlasništvu malezijskog proizvođača automobila Proton. 15. septembra 2009. FIA je objavila da će se 2010. godine u Formuli 1 takmičiti malezijski tim pod imenom Lotus Racing. 2010. godine valasnik Lotus Racinga, Tony Fernandes, ulazi u brbu za čuveno ime Team Lotus. 24. septembra 2010. je objavljeno da je Tony Fernandes stekao prava na korišćenje imena Team Lotus, kupovinom prava od strane Davida Hunta.
8. decembra iste godine Genii Capital i Group Lotus stvaraju novi tim Lotus Reanult GP od Reanult F1 Teama. Što znači da će se 2011. u Formuli 1 naći dva tima Team Lotus i Lotus Renault GP, koji ustvari nemaju nikakve značajne veze sa legendarnim Lotusom.
| Sez. | Ime | Šasija | Motor | Vozači | Plasman |
| 1994 | Lotus 107C Lotus 109 |
Mugen-Honda V10 | 0p | ||
| 1993 | Lotus 107B | Ford V8 | 6. /12p/ | ||
| 1992 | Lotus 102D Lotus 107 |
Ford V8 | 5. /13p/ | ||
| 1991 | Lotus 102B | Judd V8 | 10. /3p/ | ||
| 1990 | Lotus 102 | Lamborghini V12 | 8. /3p/ | ||
| 1989 | Lotus 101 | Judd V8 | 6. /15p/ | ||
| 1988 | Lotus Honda |
Lotus 100T | Honda V6 | 5. /23p/ | |
| 1987 | Lotus Honda |
Lotus 99T | Honda V6 | 3. /64p/ | |
| 1986 | Special Team Lotus |
Lotus 98T | Renault V6 | 3. /58p/ | |
| 1985 | Special Team Lotus |
Lotus 97T | Renault V6 | 4. /71p/ | |
| 1984 | Team Lotus |
Lotus 95T | Renault V6 | 3. /47p/ | |
| 1983 | Team Lotus |
Lotus 92 Lotus 93T Lotus 94T |
Ford Cosworth DFV Renault V6 |
8. /11p/ | |
| 1982 | Team Lotus |
Lotus 87B Lotus 91 |
Ford Cosworth DFV | 5. /30p/ | |
| 1981 | Team Lotus |
Lotus 81B Lotus 87 |
Ford Cosworth DFV | 7. /22p/ | |
| 1980 | Lotus 81 Lotus 81B |
Ford Cosworth DFV |
5. /17p/ | ||
| 1979 | Team Lotus |
Lotus 79 Lotus 80 |
Ford Cosworth DFV | 4. /39p/ | |
| 1978 |
|
Lotus 78 Lotus 79 |
Ford Cosworth DFV |
1. /86p/ | |
| 1977 | Team Lotus |
Lotus 78 | Ford Cosworth DFV | 2. /62p/ | |
| 1976 | Team Lotus |
Lotus 77 | Ford Cosworth DFV | 4. /29p/ | |
| 1975 | Team Lotus |
Lotus 72F Lotus 72E |
Ford Cosworth DFV | 7. /9p/ | |
| 1974 | Team Lotus |
Lotus 76 Lotus 72E |
Ford Cosworth DFV | 4. /42p/ | |
| 1973 | Team Lotus |
Lotus 72D Lotus 72E |
Ford Cosworth DFV | 1. /92p/ | |
| 1972 | Team Lotus |
Lotus 72D | Ford Cosworth DFV |
1. /61p/ | |
| 1971 | Lotus 72D Lotus 72C Lotus 56B |
Ford Cosworth DFV Prat & Whitney turbine |
5. /21p/ | ||
| 1970 | Team Lotus |
Lotus 72C Lotus 72B Lotus 72 Lotus 49 |
Ford Cosworth DFV |
1. /59p/ | |
| 1969 | Lotus 49B Lotus 63 |
Ford Cosworth DFV | 3. /47p/ | ||
| 1968 | Team Lotus |
Lotus 49 Lotus 49B |
Ford Cosworth DFV |
1. /62p/ | |
| 1967 | Lotus 49 Lotus 43 Lotus 33 |
Ford Cosworth DFV BRM V8 Climax V8 |
2. /44p/ | ||
| 1966 | Lotus 43 Lotus 33 |
Climax V8 BRM H16 BRM V8 |
5. /13p/ | ||
| 1965 | Lotus 33 Lotus 25 |
Climax V8 |
|
1. /54p/ | |
| 1964 | Lotus 33 Lotus 25 |
Climax V8 |
|
3. /37p/ | |
| 1963 | Lotus 25 | Climax V8 | 1. /54p/ | ||
| 1962 | Lotus 25 Lotus 24 |
Climax V8 | 2. /36p/ | ||
| 1961 | Lotus 21 Lotus 18 |
Climax Straight-4 | 2. /32p/ | ||
| 1960 | Lotus 18 Lotus 16 |
Climax Straight-4 | 2. /34p/ | ||
| 1959 | Lotus 16 | Climax Straight-4 | 4. /5p/ | ||
| 1958 | Lotus 12 Lotus 16 |
Climax Straight-4 | 6. /3p/ |